Petar Grašo - Kad ostarim

Ne vjeruj
Kad kažu da sam lud
Da me znaju
Od 'ko zna gdje
I 'ko zna kud
Reæi æe da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene ružne kao ljudska cud

Pobjegnu
Kad kažu da me znaju
Kad ti èasnu rijeè
Bez malo èasti daju
Miševi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oèi odaju


Trebaš mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj poèetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Trebaš mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim


Ne vjeruj
Kad kažu da sam tih
Da ne jeèi pjesma moja
I moj stih
Ne leže im moje rime
Vjeruj nemam ništa s time
Kriv sam
Jer sam bolji ja od njih


Trebaš mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj poèetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Trebaš mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim


Ne mari
Za šapat što me vrijeða
Hrabrih ratnika
Što napadaju s leða
Ne ljuti se veæ ih žali
Jer su sami, jer su mali
Ljubav nisu niti upoznali

Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide zima
Vrijeme ipak dolazi po svih